Novosti

Mjesni odbor Radničkog naselja Krč nikako se ne slaže s odlukom da se odobre lokacijske dozvole za spalionicu otpada u Industrijsko logističkoj zoni Kutina. “Zašto ne smijemo dozvoliti spalionicu otpada? Blizu je naseljenog mjesta i velika je štetnost za ljude i okoliš”, potpisuje Markuš priopćenje MO Krč.

Cijela Kutina će itekako osjetiti štetnost spalionice i svima nama koji živimo u ovom kraju je u interesu da spalionica nikad ne proradi gdje je zamišljena.”

Niz je solucija i mogućnosti, tvrdi se u dopisu, da se spalionica napravi daleko od naseljenog mjesta i grada:

“Pa, radite na tome vi koji ste zamislili ovu groznu ideju! Zato pozivamo sve građane Kutine, Moslavine, Hrvatske, da nam se priključe u nastojanjima da se ne pokrene ova suluda ideja. Pozivamo i sve mjesne odbore, jer ovo se tiče svih nas i očekujemo da ne budu pasivni. Ne smijemo dozvoliti da nam Kutina bude smetlište”, potpisuje Markuš.

“U Hrvatskoj se pojavio trend izgradnje spalionica i zbrinjavanja otpada nepoznatog sastava na mjestima na kojima to ne bi trebalo biti dozvoljeno”, rekao je Željko Lenart i sa saborske govornice se usprotivio izgradnji spalionice u Kutini. Upozorio je i na ekološke prijetnje s kojima se susreću stanovnici Sisačko-moslavačke županije.

“Projekt spalionice u Kutini naziva se Eko reci park. Zgodan naziv. Eko asocira na ekološko, reci na reciklažu, a park na nešto što je zeleno i lijepo. No, tu se radi se o ogromnom pogonu. Taj pogon treba spaljivati 205 tisuća tona plastike svih vrsta i saturacijskih muljeva iz pročistača raznih gradova. Ti muljevi u sebi sadrže najgore otpade i teške metale koji se mogu naći u pročistaču”, kazao je Lenart.

Podsjetio je kako je Kutina poznata po Petrokemiji koja im zagađuje zrak i okoliš od kraja 60-ih godina, a 80-ih je još i proširena.

“Kutina je odnedavno poznata po aferi gradonačelnika, predsjednika Gradskog vijeća i komunalnog poduzeća oko zapošljavanja i kupovine gradskih vijećnika. Sada će, nažalost, biti poznata po najvećoj spalionici u Hrvatskoj koja će producirati pet puta više pepela nego što Kutina proizvede komunalnog otpada godišnje”, upozorio je te dodao kako je taj projekt velik 205 tisuća tona, a vrijedi 120 milijuna eura.

Lenart je izrazio sumnju da se filteri za pročišćavanje zraka neće koristiti.

“U studiji se navodi da se kutinsko zagađenje povećava za dva do tri posto. To  nije zanemarivo zagađenje, a Kutinčane se pokušava uvjeriti da je to nešto dobro. Kutina ima Petrokemiju i ima deponiju fosfogipsa. Trideset godina se na tom mjestu taloži nus produkt proizvodnje fosforne kiseline. Znate što se sad tamo događa? Odvojena je tijekom privatizacije od Petrokemije jer bi sanacija koštala milijarde. Prodana je za 1 kunu i u nju se u kazete ugrađuje saturacijski mulj. Kutina ima i deponiju komunalnog otpada i autocestu u blizini. Zar je Kutina postala smetlište? Zar Kutinčani ništa ne vrijede? Hoće li ih se trovati do besvijesti?”, upitao je Lenart.

Naveo je kako Sisak također planira spalionicu, o čemu je javna rasprava provedena online i to u vrijeme godišnjih odmora. Popovača ima kompostanu u kojoj se kompostira sumnjivi materijal i komunalni otpad. Na Trgovskoj gori se planira skladištiti nuklearni otpad.

“Zašto se jednu od najzelenijih županija želi pretvoriti u smetlište? Pitam gradonačelnika Kutine hoće li biti sretan što će sugrađane trovati ovom spalionicom?”, zaključio je raspravu zastupnik HSS-a.

Aktualni primjeri štetnih metoda „zbrinjavanja“ otpadnih tvari ukazuju prije svega na dugotrajni pogrešan državni odnos prema tom javnom sektoru i okolišu te prirodi općenito.

Negodovanje građana Siska i Kutine proteklih tjedana povodom najava gradnje spalionica smeća, te pozivi ekološko-aktivističkih udruga na protestne akcije, tek su najnovije reakcije na slučajeve teške nebrige za okoliš u Hrvatskoj. Jer, kao što smo već upozoravali, posrijedi je dio šire slike kakva u Republici Hrvatskoj (RH) traje desetljećima ili, da budemo precizniji, oduvijek.

I sisačka i kutinska spalionica trebale bi služiti potrebama daleko većima od gradskih – u njih bi se dovozilo miješano smeće i otpadni mulj iz raznih dijelova RH. Koncept zbrinjavanja otpada spaljivanjem u velikim regionalnim centrima, umjesto odvajanja različitih materija u kućanstvima i njihova povrata u novu upotrebu već na mjesnoj razini, međutim, definitivno se tiče državnog zakonodavstva.

Kolaps sustava upravljanja sektorom

Štoviše, bolji primjeri upravljanja tim sektorom se odnose isključivo na nekolicinu lokalnih primjera kao što su Krk ili Prelog. To nikako ne može biti dovoljno, naročito dok država ustrajava na zastarjelim principima, a najnoviji Zakon o gospodarenju otpadom, donesen prije dva mjeseca, potvrđuje da je i dalje tako. Protivnici te prakse sumnjaju da iza svega stoji (i) pogodovanje određenim poslovnim lobijima koji u ovome nalaze siguran profit.

„Sustav regionalnih centara za miješani otpad, u kojima se smeće melje i pretvara u tzv. gorivo za spaljivanje, suočio se s kolapsom”, rekao nam je Marko Košak iz organizacije Zelena akcija, „što se vidi na primjeru centara Marišćina i Kaštijun. Udruge građana i stručnjaci godinama upozoravaju na to. A osim ekoloških i zdravstvenih šteta, došlo je i do problema plasmana ‘goriva’ na spaljivanje u cementare.”

Voditelj programa Gospodarenje otpadom u najvećoj hrvatskoj ekološko-aktivističkoj udruzi napominje da se kao slamka spasa u opisanoj situaciji danas pokušavaju izgraditi spalionice u Sisku i Kutini od strane privatnih investitora. Naime, EU je prestala financirati nove spalionice te jasno dala do znanja da i za miješani otpad postoje puno bolja rješenja od spaljivanja i pretvaranja u novi opasni, zapravo toksični otpad čije je daljnje zbrinjavanje veoma skupo.

„Unatoč tome, RH inzistira na gradnji novih Centara za gospodarenje koji će rezultirati dodatnim količinama ‘goriva’ koje bi se negdje trebalo spaliti. Izgledno je stoga da Ministarstvo zaštite okoliša neće zaustaviti gradnju spalionica u Kutini i Sisku. Očito se tom izgradnjom nastoji dati pokriće za gradnju novih CGO-a i proizvodnju ‘goriva’ tj. smeća za spaljivanje”, drži Košak.

Pored zdravstvenog ugrožavanja lokalnog stanovništva, izgledno je da će daljnja izgradnja regionalnih mega-centara i jednako  mega-spalionica zakočiti i napredak u recikliranju. Marko Košak stoga zaključuje da će i to u konačnici, kroz skupe EU-penale, morati platiti građani i građanke RH. S tim se slaže i umirovljeni sveučilišni profesor fizikalne kemije Stanko Uršić koji se također već dugi niz godina angažira na informiranju građanstva o ekološkim prijetnjama.

„Spalionice su danas najobičnija budalaština“, rezolutan je on, „ali nažalost izuzetno štetna i skupa budalaština. Jer, nema bijega od štetnih emisija ili otrovne troske od mulja, ne postoje tako kvalitetni filteri. A toksičnost mnogih tvari ne možete anulirati paljenjem, naprotiv. Zato nema alternative razvrstavanju materija i vraćanju u novu upotrebu po načelima kružne ekonomije. Pritom govorim o komunalnom otpadu, dok npr. industrijski odlikuju neke dodatne specifičnosti.“ 

Ovaj fizikalni kemičar dodaje kako je apsurdno da uopće mora tumačiti nešto što je u ostatku EU-a već sasvim usvojeno znanje, a naročito to da objašnjava kako Hrvatska svojim lošim pristupom gubi ogroman novac: „I nije riječ samo o bačenim tvarima koje bi mogle poslužiti kao bio-gnojivo, nego i o trošku koji će se zbog toga pojaviti tek u budućnosti, ili o zdravstvenim posljedicama i s time vezanim troškom.”

„To odgovara samo lijenim ili korumpiranim političarima, te lažnoj industriji mehaničko-biološke obrade. Gangsteri su opet brži od društvene zajednice. Sisak i Kutina su tu samo novi zločini. A dovoljno bi bilo da se odgovori što će biti s dimom i otrovnim preostacima nakon spaljivanja“, riječi su Stanka Uršića. Uz jednu najavu ili čak obećanje: otići će uskoro i u navedena dva grada da njihovim stanovnicima na licu mjesta potvrdi kakvoj će opasnosti biti izloženi.

Kutina ne smije postati centar za spaljivanje smeća iz čitave Hrvatske!, poručila je Zelena akcija 2021. godine i pozvala Ministarstvo gospodarstva i održivog razvoja da zaustavi planiranu izgradnju štetne spalionice otpada, iako je to Ministarstvo poznatije po odobravanju štetnih projekata nego po njihovu zaustavljanju.

Nakon javne rasprave o spalionici u Sisku, Zelena akcija je uputila niz primjedbi i na Studiju utjecaja na okoliš za planiranu spalionicu otpada u Kutini. Javna rasprava prigodno je stavljena usred ljeta, od 11. kolovoza do 11. rujna. Investitorima očekivano nije stalo do mišljenja zainteresiranih građana i građanki, budući da se, pod cijenu zdravstvene ugroze i financijskih šteta, nameće postrojenje koje je daleko od najboljih raspoloživih i prihvatljivih praksi.

Studija paušalnim zaključcima opravdava spaljivanje više od 200 000 tona smeća i mulja koji bi se iz čitave Hrvatske dovozio u uljepšano nazvan „Eko reci park“ u Kutini. To je protivno zakonskim prioritetima, kao i principima kružne ekonomije koji propisuju da se otpad tretira kao resurs za nove proizvode, a ne kao smeće za pretvaranje u toksičan otpad. Gradovi diljem Europe odustaju od spaljivanja i nastoje iskoristiti sve sirovine iz otpada, a Hrvatska korača unatrag. Kutina i Sisak dovode se u situaciju da postaju mjesta spaljivanja smeća iz promašenih centara za gospodarenje otpadom, uz potencijalno velike ekonomske, ekološke i zdravstvene štete.

Spalionica se u Studiji predstavlja kao najbolje raspoloživo rješenje za zbrinjavanje krajnjeg ostatka otpada i mulja, a uopće se ne analiziraju bolja rješenja koja taj otpad i mulj koriste kao sirovinu za novu proizvodnju. Uz to, prikazuju se druge spalionice, bez kritičkog propitkivanja njihova rada, iako su brojne poznate po prekoračenju emisija štetnih plinova, požarima i zagađenju zraka. Ne analiziraju se ni troškovi skupog zbrinjavanja opasnog otpada koji nastaje spaljivanjem (pepeo i filteri). Za očekivati je da bi to skupo plaćali građani.

Ministarstvo treba zaustaviti izgradnju ove spalionice jer ona nema uporište ni u Planu gospodarenja otpadom RH koji navodi da tek predstoji izrada analize i ocjene treba li Hrvatskoj uopće energetska oporaba otpada. Također, Akcijski plan zbrinjavanja otpadnog mulja navodi da postoje prioritetniji načini zbrinjavanja otpadnog mulja pa je jasno da se krše zakonski prioriteti.

Dosta je floskula spalioničarskog biznisa i plaćenih „stručnjaka“ koji iznose lažne teze da su spalionice najbolja rješenja za krajnji ostatak otpada i otpadni mulj. Postoje ekološki i društveno prihvatljiva rješenja, potrebna je samo volja za njihovu primjenu.

Zelena akcija će pružiti svu moguću podršku stanovnicima Kutine i okolice u naporima da se ovo štetno postrojenje ne izgradi, a ključno je da se tom pokušaju usprotivi i resorno Ministarstvo!